Snimanje za godišnjicu: vjenčanje je bio početak, ne kraj
Godinu dana poslije vjenčanja: isti ljudi, ista lokacija, nova priča. Zašto snimanje za godišnjicu postaje najdraža navika parova koje fotografišem.
Lazar Mihajlović
Objavljeno: 11. septembar 2026.
Prošle jeseni sam na istoj stazi pored rijeke fotografisao isti par drugi put. Prvi put su bili u vjenčanici i odijelu, sa dvjesta gostiju iza leđa. Drugi put u džemperima, sa termosom kafe i psom koji nikako nije htio mirovati. Kažu da su im fotografije iz te druge šetnje jednako drage.
Snimanje za godišnjicu je moj omiljeni nastavak priče. Vjenčanje je bio jedan dan, a brak su svi ostali dani. Red je da i oni dobiju poneki kadar.
Godišnjica se kod nas obično svede na večeru i poklon. Sat vremena pred objektivom je poklon koji ostane i kada se torta pojede.
Ista lokacija, novi kadar
Najljepša varijanta je vratiti se tamo gdje su nastali vjenčani portreti. Ista staza, isto drvo, isti pogled, a vas dvoje godinu dana stariji i opušteniji. Kada se te dvije fotografije stave jedna pored druge, počinje porodični vremeplov koji svake godine dobije novo poglavlje.
Ako lokacija sa vjenčanja nije praktična, biramo mjesto koje vam nešto znači. Tamo gdje ste se upoznali, gdje ste se vjerili ili jednostavno gdje volite šetati nedjeljom poslije ručka.
Taj povratak je i meni poseban. Znam gdje je svjetlo padalo prije godinu dana i koji vam je kadar tada bio najdraži, pa novu šetnju gradim kao nastavak istog albuma, a ne kao novo poznanstvo. A kada se par vrati treći ili četvrti put, više se i ne dogovaramo mnogo, samo izaberemo termin.
Opuštenije nego na vjenčanju
Na dan vjenčanja postoje satnica, dvjesta gostiju i cipele koje žuljaju. Na snimanju za godišnjicu ne postoji ništa od toga. Sat vremena šetnje i razgovora, bez publike i bez žurbe. Parovi koji su na vjenčanju bili ukočeni pred kamerom ovdje se opuste za pet minuta, jer nema nikoga da ih gleda.
Zato ova snimanja često ispadnu iskrenija i od samog vjenčanja. Niko ne glumi mladence. Vas dvoje ste samo svoji i to se na fotografijama odmah vidi.
Parovi često pomenu još jednu sitnicu: na vjenčanju nisu ni stigli da budu zajedno. Dan prođe u čestitanjima i kolima, pa sat vremena za godišnjicu bude prva prilika da neko fotografiše samo njih dvoje, bez protokola.
Tradicija koja raste sa porodicom
Prva godišnjica je šetnja u dvoje. Nekoliko godina kasnije na istoj stazi neko mali već trči ispred vas. Parovi koji počnu sa snimanjem godišnjice vremenom ga pretvore u porodičnu tradiciju, pa iz godine u godinu nastaje porodična hronika.
Vjenčanje fotografišem jednom. Brak, ako mi date priliku, svake godine.
Djeca na tim snimanjima ništa ne moraju. Puštamo ih da se igraju, a najiskreniji kadrovi se dese sami od sebe.
Zamislite niz fotografija sa iste staze, snimanih deset godina zaredom. Na prva dva kadra ste vas dvoje, na trećem su kolica, na sedmom bicikl sa pomoćnim točkovima. Nijedan pojedinačni album ne može ispričati toliko.
Kako to izgleda u praksi
Snimanje traje otprilike sat vremena, najčešće pred zalazak sunca kada je svjetlo najmekše. Dođete u onome u čemu vam je udobno, prošetamo, popričamo, a ja usput radim svoj posao. Sve funkcioniše slično kao predsvadbeno snimanje, samo bez treme pred veliki dan.
Obrada ide u istom brendu u kojem je rađen vaš vjenčani album, da uspomene kroz godine izgledaju kao jedna cjelina.
Najviše volim termine u proljeće i ranu jesen, kada zlatni sat pada u razumno doba i priroda radi za nas. Ljubimci su dobrodošli. Njihovo guranje u kadar do sada nije pokvarilo nijedno snimanje, prije bi se reklo suprotno.
Lazar Mihajlović Photography
Godišnjica se bliži?
Pošaljite datum i lokaciju koja vam nešto znači, pa da isplaniramo šetnju sa kamerom.
Provjeri termin